Arhiva‎ > ‎2017‎ > ‎

20. memorijal BKH

Sira, vrhnja, parketa i briketa



Eto, prije 20 godina kao BKH, pokrenuli smo jesensku vožnju u čast onih koji su se vozili s nama, a sad ih više nema. Nažalost, među prvima je bio Tomislav Gluhak - Gluhi, jedan od pionira BKH, a u međuvremenu se taj tužan popis i produžio.

Ovogodišnji 20. memorijal, nazvan je radno "Sira, vrhnja, parketa i briketa", no zbog tehničko - personalnih razloga mogli bi ga nazvati "Varaždinski starodobnici".

Dan je počeo maglovito i hladno (10-12 cezijusa), no na sreću bez kiše. Dogovor za okupljanje je bio kod "Baotića ", Maksimirska i tamo se u 10h skupilo 6 motora i 8 sudionika. Ruki, Buljani, Z. Barić, Kreše, Edo i ja sačinjavali smo tu malu, ali pravovjernu grupicu te smo pod Zdravkovim vodstvom krenuli put "Inela" kafića u Belovaru (bivši Moravče) gdje smo popili odličnu kavu i dobro se zekali. U VŽ smo stigli u 12:00h i to tako točno da se toga nebi postidio ni Gari Kuper. Tamo nas je dočekao naš domaćin Štef, a pridružio nam se i Toni iz BMKVŽ. U finoj kolonici po odličnom vremenu krenuli smo za Nedelišće gdje smo na gradskom groblju upalili ovaj put malo specifičnu svijeću, dok je NIKrešo to učinio s lampionom u ime kluba "ZUV". Nakon kratkog podsjećanja na sve one koji su vozili na 2 i 4 kotača, a više nisu s nama krenuli smo u "Muzej oldtimer vozila Šaradi" gdje nas je dočekao Ignac Šaradi vlasnik narečenog muzeja. On nas je proveo kroz nekoliko hala i radionica, pričajući kratko o svakom vozilu, a od najzanimljivijih istaknuo bi češke "Tatre" kojih ima nekoliko, od one koja je imala pogon na drva ( da, da destilacija drvnog plina u gepeku), preko one koja je skoro cijela bila napravljena od drveta, pa do one aerodinamične s bočnim škrgama i velikom perajom na leđima. Od motocikala najviše me je dojmio par mopeda proizvedenih u "Tvornici motora Zagreb" za koju pretpostavljam da zna tek mali broj motociklista da je ikad postojala te jako lijepo obnovljeni "Horex" Regina i moped "Sachs" koji je bio namijenjen isključivo ženskoj populaciji i palio se samo na guranje.

Cijeli ovaj veliki projekat leži na plećima g. Šaradija i njegovih sinova i prilično je tužno da niko u RH nema sluha za to. No to i ne čudi kada su po njegovim riječima "najpotkovaniji" i najznatiželjniji posjetioci oni iz SLO dok većinu onih koji dolaze iz HR pogotovo ako su treće dobi ta tehnička baština uopće ne zanima. Izložene su još i šušterska i tišljerska autentična radionica te lijepa zbirka oružja i numizmatike, kao i nekoliko traktora, vatrogasnih vozila i na kraju ZET-ov tramvaj iz "Đure Đakovića".

Nakon toga smo otišli pogledati obnovljeni mlin na Muri, te potom do izletišta "Boričanec" gdje smo popili pićence i pozezali u dobrom raspoloženju. Iako je izvorni plan bio otići na Ivačicu i tamo jesti, iskusni Štef nas je odveo doma u svoju kuću u centru VŽ jer mu se nekako parilo da će gore na kišu. I to je bio pun pogodak, jer je društvance već bilo dobrano gladno / a i žedno / te smo domaće suhomesnate delicije donirane od domaćina smlavili u razmjerno kratkom roku. Na sve to pasao je i fini gemištec, te smo cijelu priču okončali u dobrom raspoloženju u 18:15h. Lijepo smo se pozdravili te je mala grupica koja je došla u VŽ tako i ošla za ZG.

Na kraju vrijedi spomenuti da su na ovom memorijalu sudjelovali članovi BMKVŽ, ZUV, BMKZG te članica kluba "Brdovite Remete".

Bilo je lijepo i ugodno, nažalost s dosta slabim odazivom članova domicilnog kluba.


Saša Zimermann
predsjednik BKH  



Pogledaj foto galeriju...