22. Rally & 23. Memorijal BKH

I ove godine BKH je usprkos covidu 19, organizirao oba svoja događaja, a to su BKH Rally 22.po redu i BKH Memorijal 23.po redu. Za to su se pobrinuli dečki iz BMWMK Varaždin, provjereno dobri organizatori sad već nekoliko Memorijala za redom.

Ovogodišnji zadatak je bio malo „teži”, jer je dogovoreno da se ova dva događaja objedine u jedan i tako je i bilo.

„2u1” je bio organiziran od 4.-6. IX 2020.g; sudjelovalo je 38 motora i 46 učesnika. Vrijeme je bilo idealno, sunčano s temperaturom od 24-29 *C.

4. IX petak

Za mene je događaj počeo kada sam se sa Rukijem, Edom i Olijem sastao „kod pimpeka” u zagrebačkom Maksimiru u 15:30h. Krenuli smo u 15:45h put Sesveta, no  kako je bila poprilična gužva odluka je pala da za VŽ idemo preko Laza, Marije bistrice itd. To je bila dobra odluka, jer smo nakon 2 sata vožnje po dobroj cesti i pitoresknim krajevima stigli u VŽ, točnije prenoćište/gostionu „Stara vaga” gdje su nas dočekali Varaždinci. Nakon što smo se smjestili u dobrim sobama, uslijedila je fina zakuska i druženje koje je trajalo do cca 22:30h nakon čega je, bar za mene, uslijedio zasluženi počinak.

5. IX subota

Ovo je bio dan planiran za Rally. Vrijeme okupljanja je bilo od 9-10h ispred „Stare vage”. Kada smo krenuli po predviđenom programu od narečene gostione broj sudionika je činio impozantnu kolonu koja je krenula put Varaždinske okolice. 

Prva stanica je bila u firmi „WE-KR” iz Ivanca, gdje nas je predstavnik iste proveo kroz proizvodne prostore. Na 18500 m2 i sa 500 zaposlenih, ta firma se bavi proizvodnjom sofisticiranih strojeva za izradu dijelova u auto i farmaceutskoj industriji.Sve ide za izvoz, a vjerovatno nitko od nas nije ni znao da takva firma postoji niti je čuo za nju.Glavne sirovine su čelik i prokrom, a količine istih se mjere u stotinama tona na godinu.

Nakon toga je uslijedila panoramska vožnja do Trakošćana, gdje se stalo na okrepu u caffeu na pontonu koji je lagano plutao na jezeru podno dvorca.

Fino okrepljeni krenuli smo dalje i oko 13:30h stigli do „Grešne pilnice” zanimljivog seoskog turizma ( ja sam već jednom prije bio i fakat je odlično) gdje nas je dočekao Izidor. Izidor kojeg popularno zovu  Žiga  (a koji je i vlasnik narečenog imanja ), simpatičan i riječit ( vozi BMWovu oldtimer 500tku, jasno) poželio nam je prigodnu dobrodošlicu, te smo nakon kraćeg razgledavanja tog simpatičnog i autohtonog imanja sjeli za stol i uživali u delicijama koje nam je Izidor namijenio. 

Na kraju smo neki od nas, prije odlaska popevali tradicionalnu zagorsku „kolko kaplic....” te nastavili panoramskom vožnjom put nezaobilaznog caffe bara „Elf” gdje nas je dočekala šarmantna vlasnica Andrea i uslužne poslužiteljice te (opet ) okrepa ; cuga i odličan študl od sira , te pogotovo fini onaj od jabuka. Negdje oko 17:30h smo završili i taj dio druženja, te kad sam mislio da je gotovo s jelom i pićem put nas je odveo Jalžabetskom vinskom cestom do Vinotočja Magić. Tamo kratko druženje s vlasnikom Josipom Magićem uz klopu/cugu, te kao prigodni poklon odista dobro stolno vino „Magi”. Na zahtjev dečki iz DU povratak u „Staru vagu” išao je kroz grad, tako da bi mogli vidjeti stadion „Varteksa” i polunapuštenu tvornicu „Varteks”, nekadašnju industrijsku perjanicu tog kraja koja je zapošljavala 10 000 radnika koji su prehranjivali 30 000- 35 000 usta.

U „Staroj vagi” raspremanje, neki poput mene su malo odmorili, a neki su se zaputili put kućama u ZG. Oko 21 h je započeo i glazbeni program, gdje su na bini bili Alen i Dean ( članovi BMKVž) s prijateljima i izvodili dobar r&r program.

Kao višnja na šlag sladolednog kupa, došao je grah kojeg sam (iako pun/prepun) pojeo 1 tanjur (Ruki 2), i pravo je čudo da se nisam raspuknuo kao lik u „Letećem cirkusu Montya Paytona” kad mu daju pepermint na kraju klope.

Sve u svemu jako dobro ispunjen dan, s odličnom organizacijom i kontroliranjem prometa pri prolasku kolone, koji su odradili mlađi članovi kluba domaćina. Na počinak sam se povukao nešto iza 23 sata dok je program trajao nešto iza ponoći.

6. IX nedjelja

Dan Memorijala. Danas se moglo spavati malo dulje (do 8h), jer je Čolo otvorio doručak iza tog vremena. Kavica i kroasan ( moj standard ), pa pakiranje motora.

Danas je broj sudionika bio drastično manji ( cca 20tak), no u 10h se kreće put GRADSKOG MUZEJA VARAŽDIN, gdje iako najavljeni kao grupa manja od 25 ljudi, nismo mogli dobiti vodiča, iako smo platili 30 kn po glavi. No na urgenciju Borisa ( čija mama u srijedu otvara izložbu u prostorima muzeja ) dobivamo odličnog vodiča Radea koji nas vrlo ugodno i tečno vodi kroz prostore i postave muzeja tako da sve dobiva smisao. Dočarava nam priče o vremenu, povijesti i prošlosti ovog grada (koji je neko vrijeme bio glavni grad Hrvatske) , što se meni jako dopalo, a i svim onima koji su sa zanimanjem pratili turu.    

Iza toga oko 11:15h krećemo na uređeno VŽ groblje, gdje Joka i ja tradicionalno palimo svijeće za sve one koji ne voze s nama, i ja se tu osvrćem na evo već 23. godinu tog po meni hvalevrijednog običaja koji i dalje treba biti lokalno/regionalnog karaktera.