12. BMW rally -  “BMW KUKCI” ZAGREB – VARAŽDIN

12. BMW RALLY  ZG-VŽ „BMW KUKCI“ 29.5.2010.

tekst: Saša Zimmermann, fotografije: Petar Milić

Evo već 12. put kako BMW klub Hrvatska organizira svoj najveći proljetnio skup – BMW rally.Kao i svake godine prvo je trebala ideja koju sam eto ove godine dao ja , a to je bilo posjet Varaždinu u organizaciji našeg člana varaždinca Damira Štefičara i djevojke mu Marine. Ideja se poslije razradila tako da je Marijan Gluhak preuzeo na sebe put do tamo a Štef i Marina program u VŽ.

Kao i svake godine do sada, kretalo se ispred BMW “TOMIĆ&CO.“ na Ruzveltovom Trgu . Ovaj put se skupilo 33 sudionika na 19 motora i 2 automobila.Tu (ponovo i uobičajeno) moram napomenuti da je odaziv bio slab s obzirom da je BKH sada savez više klubova te da nikog nije bilo iz „BMW auto kluba M“ i  „BMW moto kluba Split“. Isto tako su podbacili i članovi BMKZ koji su članski najbrojniji no odazvalo ih se negdje ispod polovice. Predstavnici BAKZ I BOKZ su bili zastupljeni umjereno.

Tradicionalno na polasku je bilo klipića i medice koju je osigurao Silvio (naš predsjednik,o predsjedniče), a mogla se i popiti kava jer je „Press klub“ radio.

Krenuli smo u koloni nešto nakon 9 sati s Marijanom na čelu i nakon probijanja kroz grad po staroj magistrali put Sv. Križa Začretje u posjet „MK Zle majke“.

Put je bio ugodan a tome je najviše doprinjelo vrijeme koje je bilo sunčano nakon tjedana i dana kiše i tmurnoće. Kad smo stigli do „Majki“ ugodno sam se iznenadio vidjevši kako su dečki uredili ( izgradili ) klupsku kuću s malim šankom i terasicom pokraj potoka s puno mjesta za parking. Mato dopresjednik mi je ispričao kako je sve tu bila šikara a da su oni to dobili na korištenje i kada su povukli struju to je postao jedan lijepi moto-punkt. Nakon okrijepe i ugodnog razgovora s dečkima koji su otvorili kuću samo radi nas krenuli smo za VŽ. Tamo smo stigli u predviđenom roku ( oko 12 h) gdje smo pod Štefovim vodstvom došli do centra te parkirali motore i 2 auta. Potom nas je Marina povela u „muzej kukaca“ tj. entomološki odjel Muzeja grada VŽ, u kojem je jedinstvena izložba kukaca i inekata koju je cijeli svoj život skupljao utemeljitelj g. Franjo Koščec inače profesor na VŽ gimnaziji. Izložba je moderno osmišljena i zanimljiva, jedino kaj smo zeznuli što nismo naručili vodiča kroz nju da nam malo više rasvjetli tajne i zanimljivosti koje se tamo kriju. No i ovako je bilo zanimljivo pogotovo radna soba g. Koščeca i pomagala koja je nerijetko sam osmišljavao.

Tu je i zbirka kutija, kutijica i kutija za šibice koje su služile za skupljanje insekata i kukaca, a koja nam i sama za sebe predstavlja zanimljivi dokument proteklih vremena.Iza toga uslijedila je šetnja gradom pod Marininim stručnim vodstvom tako da smo dobili malo bližu predodžbui o gradskom starom gradu, karmelićanskom i franjevačkom samostanu, gradskoj palači i trgovima.

Ta tura je završila zakuskom u donaciji i organizaciji našeg domaćina Štefa u jednom zanimljivom prostoru gdje se okuplja on i njegovo društvo a tamo nam se pridružio Živko Skuhala koji je bio prvi predsjednik BMW kluba ex Jugoslavije prije nekih 30-tak godina i koji nam je dao pločicu koju je i on dobio od BMW-a onomad. Na gastronomskoj trpezi je bila zaseka, kruh sa sjemenkama,kruh u bučinom ulju dobro domaće vino te bezalkoholna pića iz ne coca –cola grupacije. Na ulazu u prosotr stajao je jedan R-12 iz 1935.g.

vrhunski restauriran i REGISTRIRAN  a ponosni vlasnik je naravno Živko Skuhala. Nakon okrijepe krenuli smo po vozila, te pod vodstvom Marine pošli u obilazak Varaždinskog groblja.

To mi je bila oduvijek želja i eto kroz BMW klub mi se i inspunila. Samo groblje koncipirano je kao park tj. perivoj i vidi se da se ulaže puno truda u njegovo održavanje. Postoje četri dijela, centralni ,onaj vezan za prvi svjetski rat, drugi svjetski rat te domovinski rat. Groblje nije veliko ali se polako širi i dobiva svoj novi dio. Marina ko Marina tj kao dobra učiteljica i mi kao poslušni đaci obišli smo onaj centralni najuži dio a tu nas je ona obdarila s pregršt podataka od kojih sam ja zapamtio grob učitelja gitare koji je sam izradio dvovratu gitaru, grob momka koji je umro od droge a da familija nije znala da se drogira te vještičji grob za koji postoji vjerovanje da je u njemu pokopana prava vještica. Bilo je jako vruće i polako smo već u znoju čeznuli da krenemo prema završnoj destinaciji našeg izleta a to je bila gostiona „Vrba“ na varaždinskoj šoderici.

Došavši tamo sparkirali smo motore i aute te pohrlili za stol koji je za nas bio priređen te uz graju i smjeh počeli s pićem pa i jelom. To je isto organizirao Štef a moram istaknuti da smo vrlo dobro jeli i pili za fakat umjerenu cijenu. Pala je zeka sa simptičnim konobaricama, juha je bila odlična a mješanog mesa je i ostalo. Na kraju su došli vrlo dobri štrukli i kava a u toj fazi smo se već premjestili van i u malim grupicama ugodno čavrljali. Pala je i košarka u moto čizmama 2 na 2 u kojoj sam i ja kao izrazito sportski tip sudjelovao, no Mario i ja smo za dva koša bili slabiji od Uroška i Darka.Tako je ispalo vjerovatno zbog Uroškove izrazito grube i agresivne igre a  koliko znam, Darko redovno trenira taj sport.Kada smo se svi dobro odmorili i poslikali sa zastavom drage nam firme došlo je vrijeme za rastanak. Neki su u oirganizaciji Marijana išli na moto susret u Zelinu gdje se okretao vol , neki svojim putem a supruga i ja smo pošli autoputem s Fakinima za ZG. Uz put smo stali na cugi na autoputu (Fakin zvao te platio) , pročešljali dojmove i zaključili da nam je bilo lijepo. Znate prava uživancija.

Potom smo zapičili za ZG. Došavši u ZG iskrcaio sam Gogu kod zgrade i otišao spremiti motor. Kada sam izlazio sa skuterom iz garaže počele su prve kapi kiše koje su se u doslovce minuti pretvorile u pljusak. ,3

Moram napomenuti da nam se na rally-u u jednom trenutku u VŽ priključio i Joža „lokomotiva“ i njegova dva pajdaša na motorima koji su došli iz Koprivnice ali su i brzo otišli jer koliko sam čuo Joža je popodne išo radit. Isto tako mi je drago da je organizacija cijelog izleta bila jako dobra te da je BMW klub za ovu priliku mogao podmiriti sve troškove u jelu i piću te da je još i nešto ostalo od minimalne kotizacije. Ujedno mi je žao što sa nama nisu bili Stjepko i Neda koji su odustali zbog bolesti Stjepkove mame. No uvjerenja sam da su svi bili zadovoljni i da su se dobro proveli te subote u svibnju tako da svima onima koji nisu bili može biti žao (i to dosta).Za kraj bi se zahvalio (vjerujem ispred svih nas koji smo učestvovali) Marijanu kaj nas je tak lijepo vodio do tamo te Štefu i Marini koji su napravili sve kak bi se mi svi dobro proveli i zabavili te naravno nešto vidjeli i naučili.

Saša Z.d/t

Pogledaj galeriju slika...