Evo kako je prošao 20. BKH RALLY (jubilarni) "Južnije nije tužnije" od 25.-27.5.2018. u organizaciji BMW moto kluba Dubrovnik

Ove godine održan je 20. jubilarni BKH rally koji se odvijao u Dubrovniku i okolici od 25.-27.5.2018. u organizaciji BMW moto kluba Dubrovnik. Sudjelovalo je 53 sudionika i 31 motocikl. Ostat će zapamćen u prvom redu po odličnoj organizaciji i tempiranju programa i fakat velikom angažmanu organizatora, te dobrom odazivu. Baš kako dolikuje jubilarnom rallyu.

 Za mene i malu skupinu članova te simpatizera BMW MK "ZUV", rally je počeo još u četvrtak 24.5. kada smo u 10:20 h krenuli (nas 9tero) preko Bosne za DU. I sam taj put bio je pun svakojakih dogodovština, a dolaskom u hotel "Sumratin" na Lapadu službeno je započeo i sam BKH rally. Ugodno sam se iznenadio kada sam vidio broj sudionika (iz raznih klubova), dok je većina bila iz matičnog kluba, a opet ( nažalost ), nije bilo nikog iz auto klubova. Tu prvu večer smo zasjeli nas nekolicina s ekipicom iz BMK Dalmacija i ugodno se proveli u obližnjoj pizzeriji "Mamma Mia". Ostalo se do ponoći i bilo je dobro.

 Drugo jutro, na sam dan rallya, nakon pristojnog smještaja i još pristojnijeg doručka, krenulo se na vožnju. Program je bio poprilično bogat, dobro organiziran (pogotovo kad se uzme broj uzvanika) i vrhunski tempiran. Dečki iz BMK Dubrovnik, s predsjednikom Tončijem Pavlovićem na čelu, su se svojski potrudili i to se vidjelo te osjetilo.

Prva štacija je bila grupna vožnja kroz grad do obližnje pozicije, restorana "Sunset beach" gdje je palo nekoliko dobrih fotografija i snimanje dronom. Zanimljivo da je sve to obavljao Pero Kojan, svjetski putnik i globetrotter , koji je snimao i u vožnji i bilo ga je posvuda . Fakat svestran lik (taj dan je u popodnevnoj pauzi stigao i pokositi svoje imanje), te još navečer stići s dragom na večeru u restoranu na kojem je rally i počeo.

Poslije se grupno išlo na Park Orsula , uz dobru organizaciju prometa kolone, gdje je palo par odličnih fotki s panoramom grada u pozadini. Put se nastavio panoramskom vožnjom kroz Konavle, da bi na kraju završio posjetom SOKOL KULI, koja je u potpunosti obnovljena od devastacija kroz prošlost kao i od posljednjeg rata. Tu smo uživali, (neki) u svježem ambijentu "konferencijske sobe" s ogromnim masivnim stolom i stolicama koje je fakat bilo teško maknuti, a kamoli dignut. Snimanje dronom na zidinama kule se podrazumijevalo samo po sebi. Kolona je nastavila put  Mlinice Divanović (kod Konavoskih dvora), dok je PsP tj. autor ovih redaka malo odužio s oblačenjem te izgubio kolonu. No nakon malih peripetija, kuda su otišli, kako ih stići, da li je to uopće moguće, što sada, kako dalje, da li ima kraja ovome ...itd. itd... u nekih pola sata se sve lijepo riješilo, te smo se moja prva dama i ja vođeni preciznim uputama Pere, pridružili glavnici na originalno smišljenom roštilju koji se odvijao u narečenom prostoru. Sam prostor je sadržavao potočić i hlad gustog drveća kao i poveliku sjenicu pod koju smo svi mogli stati. Dečki iz kluba su se tu transformirali u pekače roštilja,pomagače, dodavače itd. Na rešetki roštilja je glavna atrakcija bio 2puta mljeveni hamburger, dok su posebno marinirana piletina i carsko meso isto tako naišli na opće odobravanje. Sve je to bila zasluga člana kluba, Kristijana Korde koji je inače chef i vlasnik jednog od vrhunskih Dubrovačkih restorana. Hladnog pića iz potoka, leda, količina... ma svega je bilo taman koliko treba (a i malo više ). Sve je teklo i proteklo ugodno , opušteno u režiji nekolicine dečkih iz kluba, koji su se nadopunjavali i djelovali kao jedan.

Taman kada se osjetilo da je dosta , Tonči je dao znak za lagani polazak i onda smo onako zadovoljni, opet panoramskom vožnjom kroz Konavle došli do rta Oštro koji je nakad bio u vlasništvu JNA, a sad stoji prazan i zapušten te devastiran. No bez obzira na to, to je jedna od fascinantnijih lokacija na kojoj sam bio, a pogled na morsku stranu s heliodroma je bez pretjerivanja čaroban. Naravno, svim ovim dojmovima pridonijelo je i vrijeme, koje je cijeli dan bilo vedro, sunčano i ne prevruće.

Tu je palo još fotkanja od strane dopredsjednika kluba, Gorana Vejnovića kojeg sam ja proglasio službenim fotografom rallya. Kada smo se ipak odlučili odvojiti od ove lokacije i pogleda,  krenuli smo za Ćilipe koji su bili totalno popaljeni i pokradeni ,a koji su sad obnovljeni, te smo posjetili zavičajni muzej gdje nas je dočekala Marija,lokalna vodičica koja je pričala o nošnjama i običajima Konavla. Ono što je bilo najzanimljivije, pokazala nam je kako nastaje svila; od dudovog svilca pa do tkanine, koja se koristi za izradu nošnji i uresa tog kraja. Zanimljvost je to, da se svila pravi od svilca koji nastanjuje to područje. Onda su Tonči I Iris kao stvarno dobri domaćini sjeli na motor i odveli grupicu iz BMKZG (koja nam se pridružila prije posjeta Sokol kuli) do grada i hotela, iako su GPS koordinate bile na pisanom programu uz svaku lokaciju koju smo prolazili. I Goge i ja smo im se pridružili, no po putu smo malo zaostali jer smo pokupovali neke stvarčice. Cijeli taj dan je prošao po mom mišljenju odlično, zadovoljstvo je bilo sveprisutno i na prvom mjestu. Po dolasku u hotel bilo je vrijeme za odmor , a onda u 20:30h opet okupljanje na "Sunset Beach" terasi, koja se pokazala idealana za toliki broj sudionika. Slijedila je fina večera s odličnim štrudlom za desert i ugodno druženje, te na kraju kao višnja na vrhu sladolednog kupa, podjela poklona koji se sastojao od prigodne majice s logotipom kluba i podacima o rallyu na leđima, magnetića s fotografijom Dubrovnika i lijepe, papirnate vrećice sa znakom kluba.

Kao i obično,iza cca 22:00 h društvo se polako počelo osipati, neki su imali planove za dalje, neki za put kući, a neki tko zna za što još. Što se mene tiče, ovakav završetak ovakvog dana bio je kao i cijeli dan; lijep, ugodan , interesantan i ispunio me osjećajem pravog zadovoljstva. Izljubili smo se s Tončijem i Iris, pozdravili sa svima i to je bilo to. Drugo jutro doručak, pa 600tinjak km do ZG.

Što reći na kraju; jubilarni 20. BKH rally obilježen je po mom mišljenju vrhunski, počevši od  domaćina koji su sve, ali baš sve odlično odradili i to pod budnim Tončijevim okom, kao i odaziva koji je nadmašio očekivanja. Eto, baš je bilo lijepo, prekrasno (a i prva dama se u potpunosti s time slaže!). Još jednom puno hvala svim onima kojim su nam to priuštili, a i svima koji su svojim prisustvom uljepšali taj jubilarani događaj. I za sam kraj, naravno da "Južnije nije tužnije" jer to ni nemože biti, pogotovo nakon ovog lijepog događaja koji će se još dugo pamtiti.

Isto tako, bi bilo dobro da članice saveza ( klubovi) više motiviraju svoje članstvo za dolazak na taj jedinstveni događaj sveza koji se održava jednom godišnje i kad je to unikatna prilika da se ljudi vide i popričaju uživo, no opet ... svakom na volju.

Pozdrav svima

Saša Zimmermann

Predsjednik BKH

Galeriju fotografija pogledajte ovdje