24. rally BKH

Ustajem ujutro rano, a prognoza za popodne nije baš bajna. Nešto prije 9h krećem na „650 twinu” za Varaždin. Ovo je prvi put da Varaždinci organiziraju Rally (do sada su se specijalizirali za Memorijal, i to je uvijek bilo dobro), a odradili su i Rally/Memorijal za  vrijeme korone -isto O.K.

Pred „Staru vagu” stižem oko 10 h i pozdravljam se s prisutnima. Allen novi predsjednik BMK Varaždin je sav u poslu, a i Štef leti na sve strane po cijelom setu. Tu su i meni jako dragi Badi, Đovani i Blajo ( mogli bi ih nazvati „pola tone iz Salone”) s ekipom iz Splita/Dalmacije koja je poprilično brojna, tu su i dečki iz Dubrovnika na čelu s Goranom, podosta je društva iz BMKZg na čelu s Jurićem, iz ZUV-a smo Darko i ja. Naravno tu ima i brdo Varaždinaca, a Čolo (vlasnik „Stare vage”) ima pune ruke posla. Zanimljivost mi je da je došlo 8 dečkih iz BMW moto kluba Vojvodina. Odmah su ostavili na mene dobar dojam, svi oko 50 (+) dobri motori i lijepo, fino, ugodno ponašanje.

Nakon okrepe krećemo za Ludbreg (Centar svijeta) i po dolasku na glavni trg parkiramo se, a na jednoj točki je GS (naravno, a što drugo) prekriven transparentom BMKVaraždin. To je točka koju nazivaju „Centar svijeta”. Trg je potpuno pust i osim nas skoro da i nema nikog. Slikamo se u svim mogućim kombinacijama, a kvalitetna okrepa nudi se na terasi „Hotela Crnković” na samom trgu. Veselo je i ljudi su druželjubivi i razgovorljivi. Izbrojao sam 71 motor, a došlo je po prijavama 88 ljudi. Zavidne brojke. Zanimljivo je da je tu bilo i H-D-a, Kawasaki W-800, nekoliko Hondi i pokoji Suzuki, a čak i Royal Einfeld 350 vozio je s nama. Šaroliko, nema što.  Poslije toga vožnja do već skoro obaveznog „Elf”-a u N. Marofu. Tam sjedanje za stolove i odmor kao da smo vozili satima, a mislim da je to bila vožnjica od 20-tak minuta. E nakon toga pokret i prava panoramska vožnja kroz varaždinski kraj u trajanju od jedno 1h i 20tak minuta. Cilj je „Woodoo lake” provjerena destinacija kada su u pitanju Varaždinci. Klopa ( roštilj i police ) je fina, uzimam malo, a pivu dijelim s Darkom jer je vruće i sparno. Upoznajem nove ljude Tonči iz DU, Jozo u originalu s Pelješca, a sada on i žena iz Čakovečkog kraja ... Ljudi su zadovoljni, svega ima na pretek i tako prolazi vrijeme. Negdje iza 17h polako je vrijeme za polazak, no gro ekipe ne pokazuje znakove pakranja. Tomići i ja pridružujemo se lokalnom članu koji nas dovodi do „Stare vage” prije oluje i kiše koje se javljaju oko 19 h. Kada je i to prošlo (oko 21h) ispostavlja se da je više od pola društva otišlo, no za preostale dolazi gulaš za kojeg su oni koji su ga probali rekli da je fin i bogat mesom. Tad negdje se pojavio i Danijel ( tajnik BMKVž) koji je svestran i s ozbiljnim fotićem ovjekovječuje događanja.

Nakon toga spajaju se stolovi (dobra ideja) i tako upoznajem Olivera iz N. Sada. Pričamo o svemu i on, te njegovi frendovi potvrđuju moj prvotni dojam. Zatim na red dolazi zvijezda večeri, velika torta s BMW znakom i svijećom u obliku broja 5. Predsjednik i Dopredsjednik BMKVž zajedno gase narečenu svijeću i onda ide dioba torte. Za mene malo iznenađenje (ugodno) Allen mi donosi prvi komad kao PsP-u i dobra je zeka. Torta je bila odlična. Nekako iza toga počinje svirka, bend je jako dobar i piče američki klasik rock. Zanimljivo je da je vokal i na basu Mavrek, isti onaj koji je još popodne pekao nebrojene količine mesa kao vlasnik „Woodoo lake”-a. Malo slušam mjuzu, neki plešu (ne puno njih) dok oni tvrdokorni na šanku Čoli daju dosta posla. Muzika završava oko 01 h poslije ponoći i meni valja leći , dok neki još ostaju uz šank liniju.

Budim se u nedjelju u 4-krevetnoj sobi s krevetima na kat u kojoj sam spavao sam, oko 6 sati, jedem nešto voća i opet odmaram. Žile šalje SmS-ove ( jer je i on trebao biti tu , a nije ). Ustajem iza 7h i dolje na kavu. Dečki iz BMKDalmacija Joso i ekipa, te burazi iz DU su već tu i ugodno pričamo i smijemo se. Polako se spuštaju i oni tvrdokorniji i oko 1/2 10-10h je za neke razlaz, a neki uz vodstvo Varaždinaca odlaze na malu turističku turu po centru. Ja ispraćam Dalmatince i pridružujem se grupici u gradu. Malo smo pogledali gradski dvorac, a onda u kafić na korzu. Tam još pićence i priča. Oko 12h se razilazimo i pozdravljamo. Auto-put i oko 12:40h sam u Zagrebu.

ZAKLJUČAK:

24.BKH Rally je bio lagani događaj s velikim odazivom( bar 1. dan) gdje se vidjelo da je korona (bar za sada) na izdisaju i da su ljudi željni druženja i vožnje. Događaj je bio nezahtjevan i u revijalnom tonu, a što se tiče 5. rođendana BMKVž, želje su sigurno da se održe i nastave jednom (davno) započetu, a sada obnovljenu priču. BMKVž hvala na svemu odrađenom u moje i u ime BKH.

Saša Zimmermann

predsjednik BKH