25. BKH Memorijal - Varaždin

Izvještaj s 25. BKH Memorijala održanog 8. X 2022.g. "Od Stare vage" do "Grešne pelnice "  po Varaždinu i okolici

Dan je bio maglovit i jutarnje hladan. Srećem se s Edom na naplatnim kućicama u Sv. Heleni u 8:30h i kroz maglu pičimo za Vž. On na svom F-700 , a ja u "Ford" C-maxu. Zašto ... pa zato jer  imam udlagu na srednjem prstu  desne ruke i nemrem voziti motor. A zašto imam udlagu...e to je druga priča.

U Vž stižemo u 9:05 i vozimo u "Staru vagu", tradicionalno okupljalište dečkih iz BMKVž koji su i organizirali Memorijal. I ovaj put su, kao i nekoliko puta do sada, uskočili kad je frka, jer prvi datum za 25. Memorijal je trebao biti 17. IX u organizaciji "ZUV"a, no vrijeme nam nije išlo na ruku, a i bravarija "Bezak" ( koja navodno proizvodi rame za BMW GS modele) je bez nekog obrazloženja odgodila razgledavanje pogona, iako je to tjednima unaprijed bilo dogovoreno!

Tako je memorijal za taj termin bio otkazan, i tako  8. X uz prekrasno i idealno vrijeme za ovo doba godine, našli smo se nas dvojca (2) iz "ZUV"a i 11 pripadnika BMKVž na 25. Memorijalu BKH. Tako je, kako je.

Prvo pijemo kafu sa Štefom koji nas je dočekao, a onda su počeli kapati i ostali. Pozdravljanje, a poslije i okrepa za zamezit na terasi "Stare vage". Pokret je bio u 11:00h put varaždinskog groblja na koje ulazimo kroz ulaz na novom dijelu groblja. Prvo smo obišli Jokin grob i tamo šutnjom i paljenjem svijeća obilježili sjećane na nedavno tragično poginulog 1. predsjednika BMKVž. Onda odlazimo do glavnog križa, gdje ja kazujem par riječi o 24 proteklih godina ovog događaja (čiji sam sudionik bio) i osvrćem se na one koji ne voze više s nama. Minuta šutnje, paljenje svijeća i polagani povratak do parkinga. Iza toga idemo do "pivnice" na otvorenom koju je na brzinu organizirao član kluba Drago Morenčić, a poslužila nas je njegova supruga Danijela. Zanimljivo je da je on ovom blic akcijom ( koja je bila super u vidu gajbe/kutije "Heinekena"), nadoknadio posjetu "Saperlot pivovari i destileriji" koja je čak 2x izvela zajeb da se može doći, pa ne, pa da i u zadnji čas ne. Toliko još jednom o dogovorima i držanju do njih. Nakon toga predsjednik Allan nas vodi do OPGa "Martinčević", koje vode Zvonko /član kluba/ i Tanja /supruga/. Kod njih degustiramo vino koje je (meni) jako fino. Atmosfera je ugodna i opuštena i baš nam je lijepo. No Žiga i "Grešna pelnica" čekaju, tako da se pozdravljamo s ugodnim domaćinima i vozimo se prema tam. Na putu "kupimo" Žiginog buraza i njegovog frenda, koji nas dosta dugim i uzbrdnim makadamom ( koji "Ford" s lakoćom savladava) vode do crkve Sv. Wofganga. Tu nas je (sve muške) pofotkala Andreja iz "Elf"-a, jedina ženska članica ove male družine, a potom se spuštamo Marijinim križnim putem, putem od 15 postaja koji je jedinstven u HR. Dolazimo do " Grešne pelnice" gdje nas dočekuje Žiga, kao i uvijek dobro i zafrkantski raspoložen. On i njegov brat nam predstavljaju svoj novi "uradak",vozilo sa šankom ... za svadbe i vjenčanja na/oko kojeg smo popili aperitiv dobrodošlice. Zeka, Žigine šale i doskočice, a onda sjedamo za stol gdje prvo ide jako fina domaća juha. Stanje ljudstva i motorizacije je tu bilo 15 sudionika, 13 motora i 1 auto. Onda dolaze na red obilne plate s mesom i prilozima (sve fino) + salata. Za kraj domaći štrudl od sira i onaj jako fini od jabuka.  Umjereno koristimo i Žigino stolno vino, servirano u bokalima koji stoje na stolu i tak. Dečki pričaju o svemu i svačemu, netko se malo zanese, pa postaje glasniji u svojim pričama, no atmosfera je O.K. Kao što sam im rekao baš je dobro i događaj mi je odvukao misli u jednu komforno/ugodnu zonu bez razmišljanja o svakodnevnim temama/problemima. I tako, u revijalnom tonu,uz Žigu koji je došao ispričati još pokoju anegdotu/vitz, te uz asistenciju Andreje to potkrepljuje scenskim izričajem , druženju polako dolazi kraj. Kupujem 1l šljivovice(dobre..šljivu najviše volim), pa se Edo i ja pozdravljamo sa svima koji su još tu / neki su već prije "otkapali"/. Palimo vozila i put ZG. Edin "garmin" nas malo "šeće", ali dolazimo do N. Marofa pa na auto-put. Stižemo u ZG u 17:11h. Edo i ja se pozdravljamo i svatko put kući.

ZAKLJUČAK:

Što reći na kraju, Varaždinci su još jednom ( tko zna koji put) odradili kad je bilo gusto i  to dobro kao i uvijek. Za brojnost/odaziv mogu reći ...bilo nas je manje, ovaj put samo "ZUV" i BMKVž, od automobilista kao i obično ni A, no baš da nitko nije došao iz BMKZg i BMKKa to je u najmanju ruku čudno. No kako je, tako je. Dan je bio lijep, a tako je i prošao. Mislim da je svim sudionicima bilo drago da smo se okupili i podružili ( pogotovo kad se na umu ima recentna COVID prošlost) te da smo uspješno upriličili i obilježili 25. BKH Memorijal!

Album s fotografijama.

Saša Zimmermann

Predsjednik BKH