29. BKH Memorijal
19.09.2026.
19.09.2026.
Kao što već znaju i ptice na grani, BKH organizira dva događanja svake godine.
Rally i Memorijal.
I to već od stoljeća prošlog. Od 1999. godine. Čak od tisućljeća prošlog.
I tako dođe na red i 29. Memorijal BKH, godine 2026.
Polukišno jutro, subota, 19.09.
Dogovoreno okupljane sudionika „INA Jug Ježevo“, odmah iza naplatne postaje Ivanja Reka.
Nije, da nas se nije skupilo. 25 sudionika, na 23 motora iz 5 BMW MOTO KLUBOVA.
ZAGREB s 11 članova, odaziv za svaku pohvalu u odnosu na prethodne godine,
ZUV s 8 članova, podbacili, samo 80% članova,
VELIKA GORICA s 4 člana, uredno,
te VARAŽDIN i KARLOVAC s po jednim, ali vrijednim članom.
I tako, lagano se okupljamo uz kavu, cigaru, (rakiju nisam zamjetio), neka nova upoznavanja, s Nenom i Tončijem iz BMK Zagreb.
Jakov, dopredsjednik BKH, predsjednik BMKVG, i što sve već ne, uručio nam je zaista lijepe i kvalitetne majice s prigodnim natpisom za 29. Memorijal. Za svaku pohvalu. Financirane iz kotizacije u iznosu od 20 eura.
Riječ po riječ, te u 9 i 30, krećemo u lijepo organiziranoj koloni, sve po PS-u, put Brestače, izlaz s AC, Novska. Na autocesti, vikend klasika, kamioni, avioni, poneki brži od nas motori, ali uskoro stižemo do izlaza Novska.
Plaćanje AC naravno traje, jer nas nije malo...ali sve se to odradilo...
A kad tamo kao po dogovoru, koji je naravno i postojao, stiže, a tko drugi nego Gašo.
Tomislav Gašparić, čovjek koji se cijelu 2026. godinu „povlači“ po BKH. Organizirao nam je (hitna intervencija) sa svojim dečkima, 28. BKH Rally, kojem bi sada rado promjenio ime u „Ko To Tamo Peva“, sudionici znaju zašto, zatim događanje „BIKE SHOW EXPO“, na kojem se pojavio lijep broj štovatelja BMW i ostalih starodobnih vozila. A tu je bio izložen i jedan Zündapp, uz kojeg stoji jedno mlado lice, kao od nekud mi poznato. I tada se sjetim jednog malog dječaka. Kojeg sam upoznao davno. Mislim da je tada bio trinaestogodišnjak.
Da. Marko Vukelić. Sin Vesne i Marijana.
I tu mi, na moj skromni um, pada ideja.
Nekada davno smo u organizaciji BMW Oldtimer Kluba Zagreb i Josipa Blažeka, posjetili obitelj Vukelić u Brestači kod Novske i vidjeli prelijepe primjerke Zündappa. Bio je to 10. Memorijal BKH. Zašto ne ponovno, nako skoro dvadeset godina.
10. BMW MEMORIJAL, 29.09.2007.
... i nakon pregrupiranja poslije plaćanja cestarine, pojačani za još jednog člana i još jedan motor, krećemo dalje i nakon 10-15 minuta vožnje stižemo kod obitelji Vukelić. A kad tamo...
... za skromni BMW KLUBA HRVATSKA, dostojna dobrodošlica.
Nakon par uvodnih riječi dobrodošlice, Marijan nas poziva na okrepu. Sve domaći proizvodi. a konačno vidim i rakiju...a vidim, da to ne vidim samo ja...Kada smo odradili taj službeni dio, Marko kao da nam otvara vrata raja...reći ću samo da se iza tih „vrata raja“, nalaze Vojni Zündappi, model KS75, naravno prikoličari, iz razdoblja 2. Svjetskog rata, svi s našeg podneblja. Domaćini, gotovo pa znaju, u kojim su bitkama bili.
Ima tu naravno i BMW-a
R51/3 iz 1952. godine, uz napomenu da su „modeli“ Viki i Silva, uz ovog ljepotana, nešto malo mlađe godište.
R25/3 s prikolicom, iz 1954. godine, uz napomenu da je „ljepotan“ uz motocikl vjerojatno nešto starijeg godišta.
R66 iz 1939. godine, vjerovali ili ne, s prikolicom.
Zatim DKW RT 250 iz 1953. godine, NSU moped Quickly, te nešto što mnogi nismo ni znali da postoji...OPEL 500 TT iz 1927. godine. Hm, bez prikolice, ali s dvije posude ispod motora u koje kapa ulje. Dobar znak, znači da ulja ima.
Ima tu još svega. Originalne vojne opreme. Motocikala koji su u fazi obnove. Interesantnih slika po zidovima. Raznih natpisa, od kojih me se jedan posebno dojmio.
Ali, tamo negdje u daljini ovog muzeja, nekako sramežljivo, u kutu, smjestio se pravi bulldog. S „licem“ traktora.
„LANZ BULLDOG“, proizveden 1942. godine. Pravo remek djelo, s 45 KS, 10.338 ccm, jednim cilindrom i dva takta, te s max brzinom od 16,7 km/h.
A ima interesantnih fotki i na dvorištu....
Napomena: Danijel i Saša nisu serijska oprema ove Isette.
Napomenuo bih samo da su svi izložbeni modeli, tehnički ispravni, naravno u voznom stanju, neki i registrirani.
Nakon obilaska eksponata, Markova i Marijanova izlaganja o istim, onako izgladnjeli i žedni, dočekasmo i ručak, naravno u organizaciji obitelji Vukelić. Onako sa stilom.
Na stolu juha, razni četveronožni ljubimci, koji se poslije svog života još dugo okreću, te desert u obliku orahnjače s okusom oraha, višnje i maka. Oni sa sitnijom djecom doma su uspjeli nešto prokrijumčariti i u ne tako male kofere svojih ljubimaca. Šala mala, naravno...ili nije...
E da...tu nas napusti tajnik BKH, Danijel...familijarne obveze. Ode čovjek za Zagreb. Također nestadoše i Gašo, i Dario, vlasnik ove „nove“ ISETTE.
Nakon jela i pića, dolazi vrijeme i za lagani polazak, naravno prije toga je slijedila dodjela zahvalnice obitelji Vukelić za gostoprimstvo i organizaciju 29. BKH Memorijala.
Ali potom nas Vukelići još vode do svoje tvornice za preradu drveta, po čijem krugu se vozimo asfaltiranim cestama, uz napomenu da glavna porta na ulasku u tvornicu nije „na daljinski“. Kaže Marijan, neće to nikada ugraditi. Potom slijedi vožnja do njihovog OPG-a. Inače obrađuju površinu od oko 120 hektara, mislim da ni sami ne znaju s koliko mehanizacije. Svi traktori izgledaju kao novi, iako su to samo radni strojevi. Ili nisu baš svi radni strojevi...
Ovi crveni traktori, Schlüter Super 1500 TVL, sa snažnim šesterocilindarskim dizel motorom, snage oko 150KS, zapremine 7 litara, proizvedeni krajem 1980-ih godina, su sada u zasluženoj mirovini.
Naravno svi ispravni. A kako drugačije.
I negdje oko 14 sati, došlo je vrijeme i za nastavak našeg dana. Pozdravljamo se sa domaćinima, Marijanom i Vesnom, koja čini mi se, drži stranu razuma u ovoj priči, jer kako sama kaže da nije nje, gdje bi dečkima bio kraj. Mada ja, u tom „kraju“ ne vidim ništa loše. Di je tu problem.
Krećemo dalje put Lonjskog polja, lagano nakon obilnog jela i pića, te se zaustavljamo u selu Krapje, gdje se kod Župne Crkve sv. Antuna Padovanskog iz 1831. godine, u više navrata obnovljenoj, prisjećamo onih, koji se više ne voze s nama. Na žalost nanizalo se tu imena. Svježih. Đurđe, Geca, Marjana (malog), pa sve do Mrkve. I još nekih starijih, koje priznajem, ne poznajem. Naravno palimo i svijeće za sve njih, a sve to uz vodstvo predsjednika ZUV-a, Nebojše, koji predvodi molitvu. Počivali u miru.
Prilikom nastanka fotografije koja se nalazi ispod ovog dijela teksta, Krešimir Ćosić pokazuje pravu stranu BMW/BKH zajednice. Brzopotezno dogovara s jednom lijepom, mladom djevojkom da nas ona slika, a za uzvrat velikodušno joj poklanja mogućnost za novonastalu fotku svog motora, na kojem sjedi ista mlada dama. Zanima me samo dal se na fotki čuje alarm, koji se cijelo vrijeme gromoglasno oglašava.
E sad, da ne bi bilo sve baš idealno, prilikom izlaska s platoa ispred crkve, dio sudionika se postrojava za smjer lijevo...prihvaćam to i naravno idemo u pogrešnom smjeru sve do Jasenovca...vadim se, uz izgovor, da smo ispratili Ćosića do BH granice, jer je rekao da mora negdje preći granicu i kupiti neke „tablete“. Još ne znamo je li mislio na lijekove ili na dio računalne opreme. Ali dobar izgovor, zlata vrijedi. Tu nas napušta osim Ćosića i Mario sa svojim crvenim RT-om iz BMK Karlovac.
Nastavljamo dalje, mašemo Anti Padovanskom, pored kojeg ponovo prolazimo i stižemo u Čigoč, selo roda. Tamo smo zamolili rode da nam donesu koje mladog BMW MOTO entuzijasta, automobilistima toga ne nedostaje, jer nam je prosjek godina skoro isti kao i zbirci Vukelića.
Tu slijedi klasika...kava, rakija, cigara...nekima su potrebne i veće količine tekućine, dok ih neki imaju i viška. Svatko rješava svoj problem, na sebi svojstven način...ostali dio ekipe uživa u malom odmoru, razgovoru, sređivanju utisaka iz Brestače...puno posla...primjećujem da ne odmaraju samo naši ljubimci...
Kako je već ranije, u restoranu u kojem smo bili u Čigoču, dogovoreno svadbeno veselje, isti napuštamo oko 16 sati.
No međutim, netom prije polaska iz Čigoča, dobivamo poziv, preko predsjednika BMKVG, od strane Dalibora – Dade, njihovog vjernog člana, da se svi uputimo u Veliku Goricu, na ranč „kopito“ gdje se okupljaju članovi BMKVG. A kako ga odbiti kad čovjek slavi okruglih 50.I tu onako uz raznorazna pićenca, u količinama kako su kome dostatne, jedan dio ekipe napušta veselje oko 18 i 30, dok oni hrabriji ostaju do kasnih večernjih sati.
Svi su stigli doma živi i zdravi, jedino se neki sutra nisu javljali na telefon. Teška vremena prijatelju moj. Tako to bi. Gotov je i 29. Memorijal BKH.
Bilo je lijepo i zanimljivo. Takvi su bar osvrti ostalih sudionika.
Zato, hvala još jednom svim sudionicima, a pa čak i Violeti i Silvi, što istrpiše još jedan dan, s nama ostalima u društvu, uz priču o motoroma. Hvala i nama i što njih dvije ne posjetiše taj dan, niti jedan Shoping centar. Ne bi im lako. Obitelji Vukelić također hvala. Marku.Vesni.Marijanu.
Lijep pozdrav svima do nekog slijedećeg druženja, uz foto galeriju.
Predsjednik BKH
Mario Buljan
video by Gašo
jadna Isetta
Krešine fotke (i video)
Tajne fotke (u stvari materijal od tajnika, koliko skupio)