Embedded Files
U petak, subotu i nedjelju održao se osamnaesti po redu Rallye BKH. S 32 motora i 45 sudionika ovo je zasigurno bio jedan od najposjećenijih, ako ne i najposjećeniji rallye BKH u povijesti ovog događanja.
Ekipe su stizale iz cijele RH, a ja sam kretao iz Zagreba u grupi od 11 motora. Za cijeli vikend je bilo predviđeno relativno loše vrijeme, no to se nije obistinilo kad je u pitanju bila grupa u kojoj sam se ja vozio. Neke je u dolasku prala kiša, no subota i nedjelja su bili idealni (što se tiče vremena).
Petak: Polazak iz Zagreba je bio u u 10:00 h, a na ispraćaj ove male grupice došli su B. Fakin i J. Blažek iz BMKZ.
Išlo se na Petrinju, pa na HR Kostajnicu, a prvo stajanje (i prva okrijepa) je bilo u Republici Srpskoj, u Kostajnici.
Slijedeće je stajanje bilo u Travniku. Ćevapi kod "Harija", te pivce u birtiji do. Dobra okrijepa i nastavak puta u Visoko. Po dolasku smjestili smo se u hotelu "Piramida sunca". Ekipe su stizale tokom ostatka dana iz ST, DU, VŽ, Rovinja kao i nekih drugih destinacija. Kada smo se svi okupili, počela je večera (koja je bila marke užas) i kratki pozdravni govor s moje strane. Ostatak prve večeri je prošao u razgovoru i druženju.
Subota: Dan je bio lijep, kao stvoren za obilazak "bosanskih piramida", tumulusa i tunela. Vodič nam je bio gospodin Zubić. Dobro "potkovani" zaljubljenik u sve što ima veze s dotičnim piramidama. Društvo koje ga je slušalo tj. mi, sastojalo se od nekoliko grupacija: onih koji su bili potpuno zainteresirani za temu, onih koji su površinski bili zainteresirani, onih koji su bili, ali su nakon nekog vremena prestali biti zainteresirani za isto, i onih kojima je manje-više bilo svejedno o čemu je riječ. (Pretpostavljam da su ovi potonji tu bili zbog vožnje i druženja.) Kako je obilazak trajao od jutra do navečer, podjela na te grupe je bila sve izraženija.
Prvo smo posjetili vidikovac koji pruža pogled na cijeli kompleks piramida. Nakon vidikovca, obišli smo tumulus – kružni brežuljak sazdan od neuobičajenog materijala ''složenog'' na neprirodan način. Nakon toga je na red došla piramida mjeseca. Tamo smo nas nekoliko upoznali Dževdu - lika čije je zemljište pod piramidom. S njim smo se najbolje zabavili uz nekoliko čašica "bosanske meke". Poslije je došlo vrijeme za ručak, a restoran je odabrao gospodin Zubić. Dotično je iznjedrilo odličan roštilj u vidu ćevapčića i jetrica, pa i pastrmke. Nakon toga, slijedio je, po meni, najteži dio, a to je bio uspon na piramidu sunca. I to prvo na jednu stranu (put do gore me podsjetio na scenu iz "Kill Bill 2" kad se Uma Thurman penje uz skoro okomite stepenice). Tamo na vrhu čuli smo priču g. Zubića o tome kako je to najviše očišćena strana neke piramide. Onda spuštanje, odmor na motore, pa na drugu stranu. Slijedi parkiranje na livadi, te penjanje na vrh, gdje je, po iskazu g. Zubića, ogromna koncentracija energije. Tamo smo se opet poslikali, a ja sam doživio (konačno) inicijaciju u Bosanca. Poslije toga, u sad već kasno popodne, spustili smo se motorima do ulaza u tunel. Razdvojeni u 2. grupe, ušli smo u tunel, tj. splet tunela. Po navodu g. Zubića tamo je kolala energija koja je napajala piramide, koje su bile primopredajnik za komunikaciju s univerzumom. Ta je priča, a za što postoje dokazi, stara 30 000 godina i provlači se kroz 2 ledena doba. Po riječima našeg vodiča, sada se čeka da se tuneli koji su bili naknadno zatrpani - ponovo otkopaju i onda putem piramide emitiraju poruku negdje, nekome ili nečemu da je populacija Zemlje spremna. Za što? Što će se tada dogoditi vidjet će oni koji budu suvremenici tog čina, ako se isti ikad dogodi. U tunelima se nalaze razni megaliti (točno iznad čvorova podzemnih voda). Zrak je bogat negativnim ionima koji su odlični sterilizatori. Tu je i stajaća voda koja može milenijima stajati, a da se ne pokvari. E sad, da li je to bilo sklonište za neku prošlu civilizaciju, mjesto stanovanja i života ili nešto drugo pa i treće, možda će se jednog dana i saznati. Poslije toga boravili smo u sobi za meditaciju koja je sastavni dio tog spleta. Nekim posjetiteljicama iz grupe je to bilo malo previše, pa smo požurili van.
Prilično kasno smo se vratili u hotel. Tamo nas je dočekala večera još gora od one jučer. Servirana nam je jučerašnja juha, ali podosta razvodnjena. U nju je bilo umiješano malo paradajza iz tube da poprimi različitu boju od one jučer. Nakon toga je došao šećer na kraju u vidu dvojice mladića - jednog na mikrofonu i drugog na el. gitari, koji su probali nešto otpjevati. Riječ probali možda je malo prejaka za njihovu interperetaciju nekih nekad popularnih melodija. Nakon 2 -3 pjesme, kada ničije uši više nisu mogle to podnijeti, uzeo sam mike i najavio naše dvije ljepotice. Silva i Gordana su svakom sudioniku dodijelile zahvalnicu i lijepu značku BKH. Potom je Pero malo puštao svoju play listu, no i razglas se pokazao koma, pa smo i s tim ubrzo prestali. Za ono dvoje momaka se ispostavilio da su stepenica ispod konobara tj. perač suđa i muška servirka. Društvo se polako osipalo, što zbog toga jer nas je gazda "uzimao" na piću, što zbog sutrašnjeg dana i povratka kućama.
Nedjelja: ujutro doručak, koji je, između ostalog, sadržavao nadomjestak za sir umjesto pravog sira, razvodnjenu kavu... manje više sve istio kao i prvi dan, no bio je jestiv. Grupa u kojoj sam bio, kretala je u 10:00 h via Zavidovići. Tamo smo išli pogledati poznate "Bosanske kamene kugle". Ostali su po svom nahođenju kud, kad, koji mili moji svojim kućama. Prije Zavidovića stali smo u Žepču, gdje smo konačno pojeli tulumbu, urmašicu i baklavu. Došavši u Zavidoviće, malo smo se poslikali uz preostale kugle. Popili smo kavu kojom nas je počastio Nedžad Ikanović, lik koji koliko toliko održava taj rajon. Zanimljivo je da je tu u Dubokom potoku, u Zavidovićima, u početku (2006.g) bilo 80 kugli, dok ih je danas preostalo 11. Ostalo je ili odnešeno ili porazbijano. Kugle su lijevane od 3 različita materijala i skoro su savršenog sfernog oblika. Za iznošenje na vidjelo priče o njima i piramidama zaslužan je Semir Osmanagić koji i danas koordinira istraživanjima na tim lokacijama.
Poslije toga slijedio je rastanak. Dio grupe se odlučio za razgledavanje najveće kugle, promjera cca 3 metra u drugom dijelu grada. Za Slavonski brod uputili smo se nas 3 motora ( Tihomir, Rajka & Edo te Goga & ja ). Uz vožnju po sunčanom autoputu (+26) u ZG smo stigli u 18:00h.
što reći, koju poruku poslati za kraj? Iskustvo je (meni), bilo zanimljivo, no ne i spektakularno. Možda smo svi mi puno premali, a mislimo da smo jako veliki. Možda to naše a priori neprihvaćanje da je postojao netko bolji, pametniji i humano veći nego mi, daje nam za pravo da odmah nešto proglasimo nevrijednim ili nevažnim. Tko zna!?
Što se ostalog tiče:
1: Pogledati -DA
2. Hotel "Piramida sunca" DA, ali NE i jelo ( provjeriti cijene smještaja i kod drugih)
3. Meni najbolji trenuci: kod Dževde i kolači u Žepču.
4. Za vodiča tražiti g. Zubića
Zaključak: evo završio se i 18. BKH Rallye. S velikim brojem sudionika. Zasigurno svatko ima svoje mišljenje i svoje viđenje istog. Ono što je povrh svega najbitnije, ako mene ( a mislim i većinu ) pitate, je to da je lijepi običaj druženja i upoznavanja novih stvari opstao eto već punih 18 godina. Ovaj put za organizaciju istog je najzaslužniji Boris Rukavina, potom Mario Buljan, a ponešto i ja. Lijepi pozdrav svima i doviđenja na memorijalu BKH koji će se održati u rujnu ove godine.
Saša Zimmermann
predsjednik BKH
Report abuse