Ujutro ustajanje u 6:30h.Toaleta kao i obično. Dan memorijala, odlučio sam ići BMW x-moto-m 650. Garaža, čep na dodatnom rezervoaru nekaj zeza, pa ga „adaptiram”, „Crodux” u 8:15h, benga do čepa. Onda čvenk s Mariom kod „konzuma” Dugave, čep pušta , bacam improvizirani dihtung pa zajedno do bivšeg „H-D” dućana u Dubravi. Prilično je prohladno, (poslije sam čul da je bilo 3 stupnja Celzijusa).

Tam nas čekaju Darko i Snježana Tomić, Rukavine, MC Hamer+Edita, Edo + sin Oliver. Žile fali, a mi se spremamo krenuti. Stisnem anlaser...i ništa. Ni dabi. Lagana nervoza, velim ostalima neka idu, no „mRr” (mobilna Rukijeva radionica) ima sve za generalku, ja skidam dio oklopa na 3 šarafa, Ruki vadi baterijski starter, kres, X-moto veselo prede, vraćam oklop i 3 šarafa. Gotovo. U međuvremenu je i stigao Žili te krećemo put N. Marofa do kafića „Elf”. Tam stižemo nešto prije 10 h (nakon što su mi se ruke i gornji dio tijela dobrano smrzli). Ondje je pregršt motora i motorista. Kavica i liker od maraske i već sam bolje. Ponuđenu klopu nisam uzeo (sir, salama, krastavci itd.) jer nije bilo mog jutarnjeg izbora, a to su krafne ili kroasanti.

Krećemo prema groblju u Varaždinskim toplicama, a po dolasku, uz par Jokinih riječi o onima koji više ne voze s nama, palimo 2. svijeće ( 1. od BKH i 1. od BMKVž ). Tu je i prebrojavanje motora i vozača koje je na kraju rezultiralo s 41 motocikl / 52 sudionika što je ovaj 22. Memorijal učinilo daleko najvećim i najmnogobrojnijim do sada. Sudjelovalo je 5 BMW klubova, a bilo je i „slobodnih” vozača. Dobra stvar je da su tu bili dečki iz BMKDalmacija s Ž. Rakelom na čelu, koji su jučer bili na otvorenju novouređenih klubskih prostorija BMKKa, pa su tako ostali još jedan dan da svojim prisustvom obogate i ovaj događaj.

Poslije toga smo krenuli u pansion „Bernarda” gdje nas je dočekao Boris ( kod kojeg smo već bili u njegovoj tvornici madraca, prije koju sezonu, a koji je isto „bmweaš/harleyaš ). On nas je počastio finom pivom i pizzetama te nas upoznao s budućim planovima za pansion koji gradi. Tu je bila i gradonačelnica Vž Toplica, Dragica koja je isto tako rekla par riječi, a onda smo s njom i Lanom iz Turističke zajednice otišli do Zavičajnog muzeja i arheološkog nalazišta starih Rimljana gdje nas je dočekala vodičica Spomenka koja je vrlo elokventno ispričala sve što je trebalo.

U svakom slučaju saznali smo nešto novo, od termalnog izvora, vrlo dobro očuvanih kipova, do funkcije i rasporeda rimske kupelji. Neki od sudionika nisu nam se pridružili, već su bili s nama „u mislima”, a u realnosti su ispijali čašice gorkog pelinkovca prigodnog imena „antique”.

Nakon toga je uslijedila panoramska vožnja uskim cesticama zvanim „Slatki put” (puno prodavaonica meda) i Topničkom vinskom cestom Jalžabeta do seoskog domaćinstva „Crnko”. Tamo smo uz objašnjenja o raznim vinima od strane g. Crnka kušali dosta toga iz njegovog podruma, a neki od nas su ponijeli nešto za doma kupivši pokoju butelju.

Nakon što smo se ugodno proveli i zabavili, krenulo se oko cca 15:30 h put „Stare hiže” u Knegincu koja je bila zadnja štacija današnjeg izleta. Vrijeme je cijeli dan ( osim hladnog jutra ) bilo idealno za ovakav događaj. Neki od nas (ukjučujući i mene ) bili su malo sporiji prilikom oblačenja, pa je većina grupe otišla , a nas nekoliko je ostalo usred ničega ( iako je Danijel bio upozoren da nas sve skupi i čeka, no i on je „otprašio”). Tako smo nas par uz vrhunsku snalažljivost, nadljudske napore i donekle korištenjem GPS sustava ipak nekako stigli na odredište. Tamo u „Staroj hiži” , dijeljenje gulaša je bilo u punom jeku pa smo ipak zagrijali potrebite trbuščiće. Onda zeka i pokoja kupica, svatko se zabavljao na svoj način. Društvo se polako počelo osipati, vuklo je malo na kišu, a i noć se približavala. Većina se pokupila, no ja sam se nekako našao u grupi najupornijih koji su domaćinima „potegli” do cca 18:15h. Onda pozdravljanje, pa na auto-cestu via Zagreb.

U Zg smo stigli za jedno 1h, pa smo još malo svratili do MC Hamera na „završnu riječ” i čašu vina (1. doslovno). Onda pozdrav s njim i Editom , pa dopredsjednik, Gilles i ja put kućama.

I na kraju: ovogodišnja brojnost sudionika je i mene iznenadila tako da je to možda dobar recept za ubuduće, tj. da jedan klub napravi domjenak ili takvo što, a Varaždinci sada već tradicionalno organiziraju Memorijal. Za sada volje ima, oni to rade dobro, lokacija ima na pretek pa se to možda uspije pretvoriti i u dvodnevni susret (a možda i ne).

Bilo je lijepo i dobro, a vjerujem da će tako biti i u budućnosti. Dobar doživljaj za zatvaranje sezone.

Saša Zimmermann

predsjednik BKH