24. BKH memorijal

OD STARE VAGE DO GROFOVA ERDODY


SUBOTA 4.IX 2021.




...A dan je tako lijepo počeo! Jutro je u Zagrebu bilo prohladno, no dan je bio obećvajuć. Za mene je sve pčelo dolaskom „kod pimpeka” nešto prije 8:30h gdje su čekali Ruki, Edo i Mili, a u zadnji čas pojavio se i Žile, te smo krenuli put Varaždina po auto-cesti. Bilo je prohladno , no sunčano. U Varaždinž stižemo oko 9.45h. Pozdravljamo se sa ekipom , a na moje ugodno iznenađenje došli su i braća Marić, Nikša i Mateo iz BMKDu koji su potegli iz Dubrovnika samo radi ove prigode. Iz BMKZg bili su tu Robi i Gec, nas 5-ero iz ZUVa, a svi ostali su bili članovi domaćina ( BMW moto klub Varaždin) ili njihovi prijatelji. Tradicionalno iz BMW auto klubova nije bilo nikog, a nitko nije došao niti iz BMK Dalmacija, ni iz BMK Karlovac . Sve ukupno bilo je 22 motora, 22 sudionika i 3 sudionice, znači 25 osoba.


Nakon pića dobrodošlice i kave, krećemo put HE Varaždin na rijeci Dravi i tamo stižemo u 10:30 h. Tu nas dočekuje Igor koji o elektrani zna sve ( a i više od toga). Nakon ulaska u krug elektrane i parkiranja, Igor nas vodi na vrh nasipa gdje Drava ulazi u generatore. Snaga elektrane je 90 MW na sat i kao takva zadovoljava potrebe Varaždina za strujom. Potom nas vodi u centralnu dvoranu gdje razgledavamo kontrolna postrojenja, tu je i dizalica koja može podići 200 tona, a služi za dizanje turbine kod reparature i servisa. Iza toga se spuštamo etažu niže gdje je ogroman lager koji drži rotor turbine i fakat je fascinantno kako je to napravljeno i kako to izgleda. Zgodno je napomenuti da su sve komponente HE izuzetne kvalitete i trajnosti, te da su ih napravile poduzeća i tvornice kojih više nema, a koje su postojale u jednoj zemlji koje više nema.


Pozdravljamo se sa Igorom i krećemo na panoramsku vožnju u 11:30h. Prolazimo lijepim zelenim krajolicima, ugodno je zagrijalo i tako u 12:15h stižemo u „Woodo lake” kako se zove music ranch u Žarovnici. Parkiramo motore uz malo jezerce, Mili i ja skačemo na mali ponton i ljuljamo ga, a svi navijaju da padnemo u vodu. No ništa od toga, jer smo Mili i ja mladići u najboljim godinama i nedamo se tako lako prehititi. Potom sjedamo za stol gdje nas čekaju bogate plate šunkerice, luka i zaseke, a bila je i plata finih domaćih pečenih kobasica. Nakon klope i par gemišta, ugodno ispunjeni, lagano u 13:30h krećemo na još jednu panoramsku vožnju koja nas vodi do groblja u Remetincu, selu nadomak N. Marofa. Tamo palimo svijeće ( 1. Joka, 1. ja i 1. Nikša / Du / ). Joka i ja smo rekli par riječi o ovom događaju, čija je baza da se sjetimo svih onih koji ne voze više s nama, a ja sam se osvrnuo na protekle 24. godine istog. Ruki se prisjetio i Mrkve , doajena BMW moto scene u Zagrebu koji nas je napustio prije nekoliko mjeseci. Nakon toga uslijedila je molitva koju je predvodio Gec.


Sjedamo na motore i nakon par minuta stižemo do specijalne bolnice Novi Marof gdje nas dočekuje Renata iz TZ N. Marof. Ona nas vodi do pred ulaz u dvorac Erdody koji je pretvoren u bolnicu. Prolazimo lijepim perivojem koji je poprilično zapušten, a razlog tome je neulaganje institucija RH u jednu takvu ustanovu za istinski stare i nemoćne. Dočekuju nas tri dame , i obraća nam se gđa. Mirjana, povjesničarka koja nam lijepo i koncizno priča o povijesti dvorca koji je bio u vlasništvu obitelji Erdody. Izgrađen je 1776.g. u kasnobaroknom - neoklasicističkom stilu, s kipom božice Minerve ispred njega. Izvana nije baš u najreprezentativnijem stanju, a unutra nismo mogli zbog korone i štićenika koji su tu smješteni. Ukratko nam je rekla da je taj dvorac bio središte oko kojeg su se počeli naseljavati ljudi i tako je nastao N. Marof. Erdodyi su bili u posjedu dvorca do 1923.g.kada je pretvoren u bolnicu i tako završava kulturni i ekonomski prosperitet koji su bili simboli dvorca i njegovih vlasnika. Razgovarao sam i s pročelnicom bolnice dr. Tatjanom koja mi je rekla da je dvorac pretrpio oštećenja u „zagrebačkom” i „petrinjskom” potresu, te da im je kapacitet pao s 300 na cca 200 kreveta. Socijalna radnica Miljenka koja je i predsjednica udruge „ Srce” N. Marof je ispričala da se trude koliko god mogu da vlastitim snagama održavaju okoliš koliko-toliko lijepim. Došao je i gradonačelnik N. Marofa, g. Siniša koji nam se pridružio u obilasku perivoja i dvorca izvana. Pozdravljamo se i krećemo put caffe bara „Elf” ( nama koji redovno pohodimo memorijal u Vž dobro znanog mjesta) koji je na par minuta od dvorca. Parkiramo motore, dobro raspoložene konobarice donose nam pića, a nakon nekog vremena prionuli smo na grah, koji je po mom skromnom sudu bio odličan! Mi iz ZUVa sjedamo za stol s Dubrovčanima koji su se pokazali kao dobri i zanimljivi sugovornici (kao i uvijek). Nakon samo jednog, ali obilnog tanjura graha (drugi nebi prošao) dolazi na red već tradicionalni štrudl, kao i uvijek još skoro vruć. To savladavamo uz ugodno ćaskanje i dozirano piće. Polako dolazi vrijeme (bar za nas) za polazak za Zg. Pozdravljamo se sa svima pa Ruki, Edo, Žili i ja u 17:00h krećemo za Zagreb. Miliju je došao zet Goran i oni piče za Sl. Požegu. Nakon ugodne vožnje oko 18:00h stižemo u ZG i to je to za ovaj dan.

ZAKLJUČAK:

Još jedan lijep i poučan izlet sa dobrim odazivom i jako dobrom organizacijom. Opušteno, a opet sve na vrijeme i prema rasporedu, dečki iz Vž zajedno sa svima nama su to „odradili” u rutinerskom tonu. I meni se to sviđa tako, bez velike pompe i lažnih uzbuđenja. Oni koji nisu bili, vjerojatno imaju neke svoje ili klubske prioritete, a možda im se ovakav tip događanja ne uklapa u njihov raspored , makar to bilo jedanput ili dvaput u organizaciji krovne udruge BKH klubova. No kako je tako je; bilo je lijepo, opušteno, ugodno i zanimljivo, te se nadam da će tako i ostati ubuduće i na tom nivou. Pozdrav svim sudionicima i hvala na sudjelovanju u ime BKH.

Saša Zimmermann

Predsjednik BKH

foto galerija je ovdje