Split, 31.V.-2.VI.2024.
Budim se dosta rano i obavljam posljednje pripreme za Split. Odlazim do garaže, F650GS TWIN je manje – više spreman , no događaju se neke nepredvidljive stvari pa se vraćam doma da to riješim. Poslije svraćam do „Jysk”- a i „Foto shopa „ Siget” da podignem „ Priznanje za 15 godina rada i djelovanja BMK Dalmacija”. Tako umjesto u 8h krećem u 9:30h put Zadra. Kiša me pere od starta, a oko Žute Lokve je krešendo.
U Zadru me dočekuje Nebojša i stižemo do njegovog stana gdje nas čekaju Mario i Danijel. Naravno zezanja ne nedostaje, a onda smo prionuli na NIK-ov odličan čobanac i pire koji je umješno spravio njegov sin Ivan. Poslije ručka malo odmora, pa lagano u četveroredu za Split.
Vožnja je O.K. nema gužve , a ni kiše. U Split stižemo oko 18:00 h. Raspakiravamo se u pansionu „Kod Luke”, i krećemo prema mjestu Skupštine, a to je Club house BMK Dalmacija. Stižemo oko 19:00 h . Željan je već tamo, pozdravljamo se i u ugodnom raspoloženju ćaskamo dok polako „kapaju” i ostali sudionici Skupštine. Zanimljivo da je ovo, koliko se sjećam, jedan od rijetkih puta kada su se okupili svi predstavnici svih klubova /članica na Skupštini.
Službeno počinjemo u 19:40 h. Ja predsjedavam, a delegati pričaju o radu klubova, planovima, akcijama itd. Ozračje je ugodno i opušteno, te vlada dobra atmosfera.
Predstavnici svih 9 klubova su rekli svoje, poslije dolaze na red tehnička pitanja, financije, određivanje organizatora za nadolazeći Memorijal i Rally, te narednu Skupštinu. Za Rally je izabran najmlađi BMW klub po stažu – BMW MOTO KLUB VELIKA GORICA, što je njihov predsjednik/ delegat Jakov Matija Kapetanović prihvatio. Memorijal u jesen će odraditi BMKZg, a slijedeću Skupštinu BMKVž.
Skupština je trajala oko 1h i 40 min, i po okončanju na scenu nastupa Dule- klupski kuhar koji je spravio, po meni, jedan od najboljih roštilja koje sam jeo.
Dosta delegata nažalost neće ostati na sutrašnjim i prekosutrašnjim događajima, ali kaj je-tu je. Tako da su neki od njih vrlo brzo napustili događaj, a mi ostali uživamo u ćakuli, klopi i biri. Oko 23 h se polako vraćamo u konačište.
ZAKLJUČAK: SKUPŠTINA JE PROTEKLA KVALITETNO I KONSTRUKTIVNO,U DOBROM OZRAČJU I ATMOSFERI
Nakon teško (ne)prospavane noći / Nebo je pilio kao testera, a u sobi smo bili još Mario i ja/ ...blago Ivaneku koji je spavao na drugoj lokaciji s Rukavinama...dižemo se i stižemo na „Tifon” koji je startna točka 26. BKH Rally-a!
Pozdravljam se s onima koje jučer nisam vidio, i nakon dobro organiziranog doručka i okrijepe, pod Željanovim vodstvom krećemo put Planinarskog doma Malačka, u koloni od 40-tak motora sa oko 60 vozača i suvozačica. Lijepa i ugodna , na trenutke panoramska vožnja, dovodi nas do narečenog Doma gdje srećemo Blaju (koji stanuje u blizini) i srdačno se pozdravljamo. Većina odmah ide u Dom, gdje je okrijepa i lijep pogled na more i otoke, dok nas nekolicina (Nebo, Danijel, Nikša (DU) i Kosta iz Makedonije) odabiremo Put Križa koji nas vodi kraj malih spomenika onima koji su dali život u Domovinskom ratu. Uspon nije lagan, no savladavamo ga muški, a pridružuje nam se i Mario. Gore uživamo u pogledu i fotkamo se. Potom se spuštamo do Doma gdje se okrepljujemo hladnim napitcima ( ja vodom ), i ugodno spikamo.
Oko 11h je polazak za Split u multiplex kino, na premijeru filma „Klub je velik”. Dolazimo u šoping centar u čijem je sklopu kino, parkiramo motore na krovu, i spuštamo se do kino dvorane. Još malo priče i cuge u predvorju kina, a potom ulazimo u dvoranu. Kada smo se smjestili u udobnim foteljama kina, događaj počinje uvodnom riječi voditeljice programa koja me prvog poziva na binu da kažem par riječi o BMK Dalmacija. Pozdravljam sve prisutne i u par rečenica govorim o mojem viđenju Kluba u sklopu BKH. Potom predajem flašu od 15 dcl dobrog whiskeya / kao poklon za 15 godina postojanja Kluba/ Željanu, te već prije narečeno priznanje u tu svrhu.
Potom na scenu dolazi režiser filma, Ilke, a na samom kraju predsjednik BMK Dalmacija Željan Rakela, koji iz svojeg ugla daje presjek rada kluba i njegov udio u tome kroz proteklih 15 godina. Poslije toga počinje film, koji se bazira na događanjima Kluba u protekle 2 godine kao npr. Balkan rally i događaji vezani za to. Tu su i govori, razmišljanja, reminiscencije onih koji vode klub kao i brojnih članova koji su dali svoje opaske u kameru. Film traje 2.5 sata, no to je integralna verzija samo za ovu prigodu, dok će skraćena biti za javnost i festivale. Nakon završetka čeka nas domjenak na jednoj od terasa. Hrane (a i pića) ima puno previše tako da većina toga ostaje nepojedeno i nepopijeno. Malo se odmaramo, a oko 16h krećemo put Zvjezdanog sela Mosor podno istoimene planine. Opet je vožnja ugodna i lijepa, tako da oko 17h stižemo gore, gdje nas čeka simpatični domaćin s ponudom finog soparnika (lokalni specijalitet). Nakon što smo soparnik izbrisali s lica zemlje, penjemo se na podest više, gdje domaćin priča o ovoj zvjezdarnici, a imamo priliku kroz durbine pogledati detalje na Mosoru i Biokovu (crvena kućica na Mosoru i Sv. Duje na Biokovu). Negdje iza 18h penjemo se na motore, pozdravljamo s domaćinom i vraćamo se u Split.
Sada je na redu početak večernjeg dijela događanja, tako da oko 19h stižemo u „Koteks” pred disko klub „Plan B”. Tu je opet piće dobrodošlice i bogata večera u vidu pizza, hambya, punjenih palačinki i tko zna čega sve ne... Baš smo stigli na probu grupe „Raptor X”, koji su glasni i jasni, no početak njihovog nastupa očekuje se oko 22:30h. Do tada jedemo i minglamo, priča se o svemu i svačemu. Rukiji, Danijel i Nebo odlaze malo ranije, a Mario i ja čekamo 22:15h kada počinje bakljada u čast 15 godišnjice Kluba. To fotkam, vraćamo se na još 1 pivu, koncert počinje (podosta bučno) i Mario, Nikša (DU) i ja se odjavljujemo. Dolazimo pred pansion, mali problemi sa ulaznom šifrom (koji se brzo rješavaju), umor i čorka. Nebo i Mario ostali su pratiti finale nekakvog nogometnog natjecanja u obližnjem kafiću i dolaze kasnije kada sam već uhvatio prvi san. Zanimljiv dan!
Budimo se dosta rano, ja sam većinu stvari spakirao jučer, pa se spuštamo (nas trojica ) na rivu da popijemo kavu. Lijep pogled na luku i life as usual. Pretresamo malo jučerašnja događanja, uživamo u kavi (koja je u ovom slučaju za Nebojšu i Maria besplatna), te se polako vraćamo u hostel. Svatko od nas obavlja što mora, pakiramo se i oko 9:30h na motore put „Tifona”. Tamo su svi koje ovaj dan zanima jer na programu su IZLOŽBA BMW automobila i DRIFT koje organizira BMW AUTO KLUB DALMACIJA. Oko 10:30 h krećemo u koloni do Poljudskog stadiona, gdje nas čeka Kristijan Begić, predsjednik Kluba, i nekolicina njegovih članova.
Nekoliko BMW automobila, uredno parkiranih, nas čeka za ogled (najviše pažnje mi privlači E-73, s 12 cilindara, vlasništvo Kristijana, stvarno krasna limuzina kao i „individual”, ali sa samo 8 cilindara.
No, prava zvijer i zvijezda je „trojka” s nabrundanih 380 KS koja služi samo za drift.
Kristijan predstavlja sebe i Klub i uz simpatičnu anegdotu o postanku 7dmice kakvu on vozi završava svoj kratki govor. I onda za one koji su hrabri na redu je vožnja u „zvijeri” koju znalački vozi , a i čiji je vlasnik tajnik kluba Renato.
Nekako i ja sjedam u „to” i rollerkoster počinje. 380 njih trga...miris/smrad spaljene gume je normal kod takvog nečeg...ručna kočnica koju Renato znalački koristi je u ravnini volana...auto se tak zanosi da je ludilo...ali osjećaj je dobar jer čovik zna i sve je pod kontrolom. Nakon dvije vožnje od par (2-3) minuta i auto se mora odmarati. Dobro da sam uletio na početku (samo je jedna vožnja bila prije mene ), jer iza toga došle su „pegule” na red. Guma je pukla, poluosovina je pukla ...i „the beast” nije baš više bila funkcionalna.
Još malo razgovora, fotkanja i tako dođe kraj svemu pa i ovome. Uz srdačne pozdrave to je bio kraj druženja i razlaz.
Od nas „vanjskih” (samo nas je bilo 7), 1-Vž, 1-Du i 5-Zg, svatko kreće na svoju stranu. Ivanek i ja se odlučujemo za auto-put. Lagano vozimo, vrijeme je O.K., tankiramo, na horizontu vidimo prijetnju kiše, oblačimo kišnjake (nepotrebno). Stajemo u „McD” u Vukovoj gorici gdje je neopisiva gužva, ali ipak glad je glad, klopamo. Punih želučića vraćamo se na auto-put gdje je još veća gužva od one u Meku. Za popizdit. Pozdravljam se s Danijelom i skidam se u Karlovcu. Cesta ni tamo nije prazna, ali je čisto podnošljivo. Oko 18:30h stižem u Siget. I to je to!
Evo prošao je i 26. BKH RALLY, zanimljiv u više stvari. To je bilo prvi (1.) puta da BKH organiziraju 2 kluba, prvi puta da je u termin Rallya pridodan i termin Skupštine te da su se na Skupštini pojavili predstavnici svih klubova/članica.
Bilo je dobro i zanimljivo s malim odazivom onih „izvana” /što već postaje tradicionalno/, ali ja kažem da nikog neću vući za rukav, neka dođe tko hoće i želi, a oni koji to propuste a mogli su doći...možda će im biti žao zbog toga. Brojčanu situaciju popravili su domaćini (ipak broje 201 člana).
Sve u svemu sve je bilo dobro organizirano, ničeg nije falilo, čak je na momente bilo i dosta pretjerano (ića i pića), domaćini su se potrudili i odradili sve kako je bilo dogovoreno i zato na kraju HVALA BMW moto klub Dalmacija i HVALA BMW auto klub Dalmacija!
Saša Zimmermann
PsP