IZVJEŠTAJ s 27. Memorijala BKH „pilama na Sleme” održanog u subotu 21.IX 2024. u organizaciji BMW moto kluba Zagreb

Budim se oko 6:00h. Doručak i pripreme za eto 27. Memorijal BKH kodnog imena „pilama na Sleme”. Dan prekrasan...ne može biti bolji. Sunce i ugodnih 15tak stupnjeva. Odlazim do garaže i uzimam za ovu priliku F 650 GS Twin. Na pumpu, tankiranje, gume, i nešto prije 10:00h sam na glavnom ulazu na Mirogoj. Eto stižu i dečki iz BMW moto kluba Velika Gorica. Na čelu s predsjednikom Jakovom /Matijom/ dolaze još Dalibor, Ivan, Nikola i Damir. Uto stiže Krešimir Ćosić ispred kluba organizatora BMKZ kao jedan jedini pripadnik koji je došao na jedan od dva godišnja susreta krovne organizacije kojoj taj klub pripada. Nešto kasnije mu se pridružio i Jurica koji je potegao iz Krapinske županije pa je na kraju bilo 2 (dva) člana kluba organizatora. No dva prava člana. Tako. A Krešo, koji da nije menadžer, mogao bi s lakoćom biti jedan od organizatora svega i svačega, komičar, šarmer, snalažljivi fakin iz Dugava ( što i je ), plesač salse i tko zna što još. Jer da njega nije bilo, mislim da bi susret bio flop. Iznenađuje nas odličnim majicama ( za koje nismo znali jer nisu bile spomenute u pozivu ) i sitnim poklonima. Pada upoznavanje, atmosfera je dobra / kao i vrijeme / , a takva i sve bolja će ostati  do kraja Memorijala. Tu je i „vatra”, koja neke od nas ugodno zagrijava. Stižu Snješka i Darko ispred mog kluba „ZuV”-a , a kao šećer na kraju Predsjednik BMW moto kluba Dubrovnik , Nikša Marić, koji je „potegao” samo za ovu priliku iz Dubrovnika, tako da je sjeo na motor u 04:30 i bio sa nama oko 10: 00 h ( tek toliko za informaciju svima onima koji su mogli doći, ali #im se nije dalo# ili nisu došli iz samo njima znanih razloga).

Fotkamo se, družimo i stvarno je ugodno. Čak nas i simpatična prolaznica fotografira sve ( naravno na Krešin  nagovor ). Ima nas ukupno 11 na 10 motora, 10 frajera i jedna koka. Krećemo polako do glavnog križa gdje ja kazujem par riječi o smislu i povijesti Memorijala. Minutom šutnje odajemo počast onima koji više ne voze s nama.

Palimo svijeće i nastavljamo šetnju Mirogojem uz pokoju crticu o istom koju nam čita Krešo. Sjedamo na motore i furamo se do nedalekog krematorija. Malo priče i o tom mjestu, te razgledavanje i spuštanje do vječne vatre za sve poginule u Domovinskom ratu kojima se ne zna za grob. Sjedamo u kafić na vrhu (ulazu) a Dalibor objavljuje da danas puni 48, i dal smo za piće glede toga. Jasno da jesmo, odgovaramo složno i tu se nastavlja žagor i ugodno druženje. Potom se vraćamo do glavnog ulaza i nedugo potom dolazi hip-hop bus na koji uskačemo i koji nas vozi do centra grada. Ima još nešto stranaca u busu , no mi smo u većini jer je to mali busić.

Šofer baš nije bio vičan puštanju komentara o prostorima kraj kojih prolazimo na razglas, no vodič to nekako rješava , sve dok na Jezuitskom trgu nisu ušli neki stranci, gdje jedna od njih nije imala mjesto za sjedenje te joj on ustupa svoje i ostatak ture joj priča uživo, zanemarujući nas ostale glede komentara u slušalicama.

No bilo kako bilo, tura traje sat vremena i Zagreb u kojem sam se ja rol nije više ni sjena onome što je bio ( po meni). Grafiti na ama baš svakom pročelju, isto kao i kod mene u Novom Zagrebu, skele na sve strane, smeće...i na kraju dojam jedne opće zapuštenosti i neodržavanosti. Ali tako je kako je, a vjerojatno će biti i gore.

Vraćamo se na Mirogoj oko 13.00 h , sjedamo na pile i krećemo put Sljemena. Vožnja je osvježavajuća, nema gužve ( za razliku od grada kad je bus miljio jer je sve bilo puno auta ) i to me dodatno oraspoložuje. F 650 GS TWIN kojeg već dugo nisam palio prede i sve je good. Stižemo do odredišta „Stara lugarnica”, sjedamo za rezervirani stola, a poslužuje nas simpatični konobar Ivan, s kojim uspostavljamo dobar kontakt i usprkos relativnoj gužvi stvari teku lako. Purica z mlincima ( Krešin prijedlog) je i moj odabir ( iako ne volim avijaciju), dok neki odabiru gulaš s tijestom. Najviše se pije „hvidra”, dok neki od nas štuju produkt od grožđa, čisti ili s malo mineralne. Zeka je dobra i baš se nekak sve uklopilo. Dolazi i Andrej (čovjek od volje) isto član BMKVG tako da su oni sad skoro u 100% članstvu ( 1 fali = bolestan), te im ja skidam kacigu ( tj. kapu ) na toj gesti odazivljivosti. Dolazi i (meni) fini štrudl od višanja, a u ponudi je još sir i jabuka. Planinara i posjetilaca ima dosta, ali nije  prenatrpano. Mjesto za preporuku. Darko i Snježana dižu se prvi i odlaze svojim putem, dok ostatak nas ( na Krešin prijedlog), a i iz pijeteta Nikšinom dolasku se odlučuje za posjet Medvedgradu. Spuštanje je super i uskoro dolazimo na lokaciju, i pred sam kraj radnog vremena ulazimo vrlo povoljno ( jasno zbog Krešinog šarma oko prodavačice karata na ulazu).

Medvedgrad je lijepo obnovljen i valjda je to jedini objekt u županiji Grad Zagreb bez grafita! Nema gužve, sve je uredno i čisto, pogled s vrha je fantastičan. Na Oltaru domovine bacamo par fotki za sjećanje. Sjećanje ( po meni ) na jedan posjet mjestu kojeg se nebi sjetio bez da me netko na to ne podsjeti kao destinaciju nadomak grada.

I za kraj ( čeri on the top ) da opet nebi bila fraza o šećeru, Krešo nas poziva na piće u BBF, gdje BMKZG kojeg je on dopredsjednik, koristi dio prostora za svoje klubske aktivnosti. Nakon što je nekima pokazao kako su to uredili sjedamo u atrij, rezimiramo dojmove dana, ćaskamo o svemu, motorima...Još par fotki za kraj i to je to! Razlaz!

ZAKLJUČAK:

27. BKH Memorijal ( pilama na Sleme) bio je jedan od ( meni ) boljih takvih događaja , a i ostali se s time slažu. Stvarno lijep dan, stvarno jedno lijepo druženje i ugodna atmosfera.To su bile primarne značajke ovog skupa. Dolazak i prisustvo ( skoro 100%) najmlađeg kluba u BKH i dolazak čovjeka (koji ne preza pred kilometrima i udaljenostima) radi ekipe; Nikše Marića. Prisutni klubovi su bili BNMKDu ( 1) , BMKVG (6) , ZuV (3), BMKZG (2).

Sekundarno, malo je čudno da je odaziv iz kluba organizatora bio stvarno mikromalan, jer u prošlosti su bar organizatori, koliko/toliko popunjavali brojčanost na takvim događajima. Tko zna, možda najbolje znaju oni kojih nije bilo , iako se za isti znalo i godinu dana prije , a i poslana su 2 poziva za isti. Njegova dugovječnost je isto tako mogla biti poticaj za sudjelovanje onih kojima je namijenjen.

No Krešimir je to sve iznio odlično ( a i više) na svojim jakim plećima i lakoćom kakvom se valjda kreće na plesnom podiju zaokružio i čistu 10.

Da je trebalo možda obznaniti i detalje poput majica,poklona, usputnih pića u pozivu na susret...je , pa bi oni kojima je 50 eura bilo puno možda promijenili mišljenje ( a možda i nebi). No onda nebi bilo iznenađenja (ugodnih) i atmosfere koja je u ovo današnje vots ap, tik-tak, fejs i emajl vrijeme komunikacije bila najvrednija vrednota jednog ovakvog događaja.

Stoga svima onima koji su se odazvali- hvala, a onima koji nisu, a mogli su, neka malo razmisle o pojavljivanju 2 puta godišnje na susretima i njihovog saveza.

Saša Zimmermann

PsP