IZVJEŠTAJ s 28. Memorijala BKH „Brodom po Kupi”
Karlovac i okolica, 20.IX 2025. u organizaciji BMKKa

Ustajem u 5:00 uz svoje (rano)jutarnje obligacije i oko 7:00h odlazim u garažu. Uzimam G310R „Hello Kitty“ iako znam da bi Gogi više pasao F650GS twin. No još sam uvijek „nedorečen“ i zato uzimam lakši motor. Goga i ja krećemo točno u 7:30 h i u 7:45 h se nalazimo sa Žiletom i Mariom ( te njihovim „boljim“ polovicama ) na „Croduxu“ iza naplatnih kućica Lučko. Ja vodim i „pičim“ 110 km/h, no nakon par km, vrijeme koje je bilo O.K. se punta, magla, 11 stupnjeva celzijusa i vlaga preuzimaju dominaciju. Cesta je skliska, a ja se udobno i sigurno  smještam iza busa poljskih tablica i tako do KA. Čista (sigurnosna) uživancija, a zima je za popizdit. Oko 8:20 h dolazimo do kafea  „Car“ gdje nas dočekuju dečki iz BMKKa, kava i kroasani. Moram to malo „pojačati“, jer hladnoća je ovladala nad mojim tijelom. Atmosfera je super kao i krafne od Davora Vrđuke, koji na žalost nije s nama za ovu priliku. Polako pristižu svi sudionici i u neku ruku je iznenađujući odaziv. Broj sudionika na kraju je bio 30 (+/-) i to iz BMKVG 80% kluba, iz „ZUV“-a 70% kluba + 4 pratilje, onda Nikša, predsjednik BMKDu i istinski štovatelj BKH događaja /jedini kao i puno puta do sada, iz BMKDu/ + njegova pratilja „jolly“ Branka. Tu su još i Zvonko i Ljiljana  nominalno iz BMKDalmacija, ali domicilno iz Čakovca, dok je ostatak ekipe bio iz KA. Na taj broj išlo je 25 motora, a na žalost tajnik Robert nije uspio složiti svojeg GS-a, no lijepo se došao podružiti s nama na jutarnjoj kavi.

Nakon okrepe penjemo se na motore, krećemo i nakon punih 17,5 sekundi stižemo na našu prvu destinaciju „Svjećarsko-medičarski obrt Prstec“. Tamo nas dočekuje gđa Renata, čija se familija bavi ovim polako izumirućim zanatom preko 60 godina.

Lijepo nam objašnjava kak se delaju medenjaci, a tu je i degustacija istih, uz gvirc koji se dijeli na dvije vrste; dječji i onaj za odrasle- muški. Ja probavam ovaj potonji, no nakon jedne čaše nemam čisti sud, tako da se moram dobro uvjeriti kakvo je ovo piće.

Pijuckamo, nešto od toga se i kupuje, ugodno ćaskamo, vrijeme je idealno, a u jednom trenutku se pojavljuje Geza Szalai, tako da se može reći da je i BMKZg (nakratko) imao svog predstavnika, jer nakon toga Geza se gubi u nepoznatom pravcu. Tu smo za kraj dobili i prigodni suvenir – medenjak sa natpisom 28. memorijal BKH.

Nakon okrepe i zezanja krećemo na ozbiljnu vožnju od 40-tak minuta do spilje Vrlovke koja se nalazi uz rijeku Kupu. Inicijalno smo trebali posjetiti „Munjaru“ (ja bio davno- BKH Rally), no dečki su mi rekli da su ih otkantali u zadnji čas, tak da su se snašli u sekundi i dočekali „na noge“ / like a cat / i organizirali vrlo zanimljiv posjet prirodnoj ljepoti ovog kraja.

Parkiramo, i tu nas dočekuje Dino, vodič, redar, koordinator, menadžer, plesač folklora i kaj ja znam kaj sve ne. O.K. lik koji nas upoznaje s osnovama špiljskog života i priprema nas za ono kaj slijedi, a to je obilazak iste. Stavljamo kacige na glave i krećemo.

Spilja je diskretno osvjetljena i iako nema neke prevelike mistike, drugačije je. Na ulazu osjećam(mo) neki čudni miris i Dino kazuje da je to miris izmeta šišmiša koji su stanovnici špilje i koji su toliko važni da su čak pod patronatom EU! Vidimo tu i tamo pokojeg kako visi na stijeni, a poneki je preletio kraj nas, što je kod nekih pojedinki izazvalo cičanje.  Inače šišmiši su mali, meni simpa, a i po riječima Dine izuzetno su korisni, jer pojedu i do 1000 insekata ( kad su gladni, a kad nisu onda manje) što uravnotežuje eko sistem. Sama špilja je duga 380 m , dok je 330 m prohodno i uređeno za posjećivanje. Zanimljivo je i uživam u stalaktitima i sigama koje me okružuju.

Završavamo posjet, metalna vrata se zatvaraju, a mi se  u hladu sjenice osvježavamo vodom/pivom koju su priskrbili dečki iz BMKKa. Iza12:00 h krećemo za Mali Erjavec gdje nas čeka ručak u restoranu „Dinamo“ . Parkiramo i sjedamo za dugački stol. Nije da sam gladan , a nije ni da nije ( bar tako osjećam) , a i svi oko mene su tu negdje, bar mi se tako čini. Stižu apperitivi, a potom i velike plate s raznolikom ponudom svih vrsta mesa, te bogate zdjele sa salatom. Zviznuo sam uz tu finu spizu jednu „Vukovarsku“ i to je bilo to, ako me razumijete.

Polako je i tu fajrunt (oko 14:00h), neki „sporojedi“ završavaju objed, palimo motore i krećemo put groblja Hrnetić, gdje nas čeka paljenje svijeće(a).

Stižemo, parkiramo motore i idemo do glavnog križa, i tamo (eto sada po 28.put) palimo svijeće za one koji više ne voze s nama. U kratkom govoru podsjećam da je sve krenulo u znak uspomene na oca braće Bosak koji je bio jedan od prvih BMWejaša u Zagrebu.

Tu nas napuštaju velikogoričani koji imaju nekaj svoje, a mi… ZUCKER KOMMT ZULETZT …"Žitna lađa" … stižemo u Brođane 38 A (DVD Brođani), parkiramo ispred i čekamo. Dolazi kroz neko vrijeme naočita ženska osoba i upućuje nas na lađu koja je parkirana na Kupi. Tamo nas dočekuje pravi kapetan riječne plovidbe, a za žensku osobu se ispostavilo da je vlasnica broda i da se zove Jasmina. I dok čekamo polazak, društvo je veselo, stiže piće dobrodošlice, a do nas je i mala grupica žena obučenih u mornarske majice, vesele su, a i jedna od njih slavi 60 rođendan. Brzo se „bondamo“, kreće zajebancija, no brod stoji.

U 15 h se i on pokreće pa plovimo uzvodno. Vrckava Jasmina nam priča svašta, od toga zakaj se to zove „žitna lađa“ ( pa zato kaj su se na njoj prevozili u 18 stoljeću paradajzi…ha,ha,ha). Ono kaj je fakat zanimljivo da su istu pogonili /vukli štrikom/…LJUDI! Da ljudi, bilo kažnjenici = 0 dinara ili najamnici = malo dinara. Jasmina odabire naočitog Žilijena stavlja mu repliku orme koju su isti nosili kako bi dočarala kako je to bilo. Žiletu orma fakat dobro stoji i bio bi pravi „vukovac“, ako me razumijete! 

Tek tu i tamo su upotrebili konjsku zapregu, no konja je bilo šteta. Nađen je tu na dnu i čamac iz rimskog doba što je dokaz da je Kupa bila frekventna trgovačka rijeka odvajkada. Jasmina ( nakon što smo se okrenuli nizvodno ) kaže kak su ona i frendica Ana došle na ideju za „lađu“ . Pisale su ponude za EU fondove za druge, pa su jednog dana same sebi rekle …ajde da napravimo nekaj za nas. I tak je pala odluka za „lađu“. Izgrađena u Zagrebu, prevezena na Kupu, koštala preko 2 000 000 kuna i tako se „lađa“ obrela na svom prirodnom staništu.

Ljudi iz Karlovca i okolice bili su skeptični a možda malkice i maliciozni glede tog poduhvata…no „Žitna lađa“ je zaživila i mi se baš fino vozimo u miru i tišini istom.

„Mornarice“, njih 6, su se raskuražile, te naručile nekoliko plata narezaka (malih),  a kako je konobar s istima svaki put prolazio kraj Maria, a on zapomagao kak je gladan (???), tak se i on „ogrebao“ za pozamašan komad sira !!!

I to bi bilo to! U dobrom raspoloženju stižemo na pristanište, pozdravljamo se uzduž i popreko. „Mornarice“ u 2 auta nam mašu i trube. Razlaz je u 16:30 h. Mi u istom sastavu kak smo i došli dolazimo do autoputa i pičimo za Zagreb. Još nam se pridružuju i Križevčani. Žile i supruga odlaze daleko naprijed, dok ja dižem na tempo120/125 km/h, a Mario & Silva te Zvonko & Ljiljana me pate u stopu. Kod zagrebačkih kućica se pozdravljamo, a ja stajem na prvoj pumpi jer displej pokazuje da imam benge za još 5 km. Tu radi i Gogić, znanac iz Sigeta koji nas dolazi pozdraviti pa i s njim malo pričam o današnjem izletu. Tankamo i stižemo kući u Siget.  

ZAKLJUČAK /konkluzija/:

Evo 28. BKH Memorijal je iza nas. Pamtit ćemo ga po dobroj organizaciji dečki i cura iz BMKKa. Brojka od 30 (+/-) sudionika i 25 motora je jako dobar odaziv i drago mi je da je tako. Opet se ponovilo ( prvenstveno zahvaljujući dobrom vremenu, dobroj volji i zalaganju ) da je bilo dobro i zanimljivo. Svima onima koji su mogli doći , a (već tradicionalno ) nisu,  može biti žao kaj nisu prisustvovali ovom BKH događaju. Zato za kraj HVALA svima koji su se odazvali i prisustvovali (pogotovo Nikši DU), kao i svima koji su se potrudili da ovo ispadne lijepo i dobro…baš onako kako je bilo!

I na samom kraju, sigurno ste mogli primijetiti, osjetiti i zamijetiti da ovo nije napisala Ai, već vaš Predsjednik BKH

Saša Zimmermann

PsP